|
|
| < | siječanj, 2009 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | 31 | |
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Zovem se Maja (svi me tako zovu
a ne ja sebe samu)...
...upravo sam ove godine završila školu
i sada idem dalje...na policijsku akademiju...
najvažnije od svega je to da sam...
...sretno zaljubljena...
u jednog i jedinog Josipa...i super nam je...što ćete
vidjeti i po postovima...i slikama...
i
moj omiljeni citat je:
"...voli jer samo
hrabri vole
a kukavice
čekaju da budu
voljene..."
Josip je ljubav mog života...
prva je godina Kineziološkog
fakulteta u Zagrebu...
i ide mu...
...i nama ide u vezi...
VOLIMO SE...
...sve ćete vidjeti
i čuti u postovimaa...
Vinkovačka TV RM...i
...::: F O T O :::...
Josip i ja
Maja i Kiki(nekada)
Ljutica
Na plaži
Dr. Maja
Maja i Pamela
...::: a sada LINKOVI :::....
pami
enna i katarina
nedostižna zvijezda
Dea-Andrea
cibalae1
moja cedevita
nedodirljive
renićeva mala...lol...
ŠKROB
AnItA
JURE
VEDRANA
KiKi :)
Antonija
DARIJA ;)
Renata ...
...werka...
fire04..hm...
_posljednji let_
baby bitch...
......mony i mare........ :)
dolores
..mala vrckava šašavica....
......Kytira.......
...kids of the future....
---MeGyCa----
:_:_:_my life and other stuff_:_:_:
....:::: MATURALAC ::::....
...evo našeg hotela...
...vesela ekipa...
...a šta je ovo...
...malo lijeka u bocu Coca-cole ne bi škodilo...
...dvije zaljubljene duše...
...a meni nikad nije bilo dosadno...
...i mjesto na kojem smo
provodili duge, lude i nezaboravne dane
i noći...plaža...
....i šećer na kraju...
...SANGRIA...(šargija)... :)
...Djevojka upita svog dečka:
"Da li si zaljubljen u mene?"
On odgovori:
-Ne!
Ona ga pita:
"Misliš li da sam lijepa?"
On odgovori:
-Ne!
Ona ga opet pita:
"Da li sam ja u tvom srcu?"
On odgovori:
-Ne!
Na kraju ga upita:
"Da te napustim, da li bi plakao za mnom?"
On opet odgovori:
-Ne!
Okrenula se i veoma tužna odlučila da ode od njega.
On ju na to zagrli i kaže joj:
"Ja nisam zaljubljen u tebe - ja te volim!"
"Ja mislim da ti nisi lijepa - ja jednostavno mislim
da si prekrasna!"
"Ti nisi u mom srcu - ti si moje srce!"
"Ja ne bih plakao da me napustiš, ja bih umro zbog tebe!"
**********************
A gdje sam to sada
bez ljepote i sjaja
otkad došao si s vjetrom kroz vrata
i rekao, oprosti, mala...
Oprosti za ono što ti nikad nisam dao
zaslužila jesi, al' bolje nisam znao
rekao i otišao...
Sad idi, briga me
Noćas mi ne nudi ništa
ni tvoje usne slatke ko med
odnesi svoje stvari
i svoj obraz pregažen
U meni više ničeg nema
nikom se ne radujem
i kad sat otkuca ponoć
novi život počinjem
Al' ne dam ti više ni tren da me povrijediš
dosta si ljubav gazio
i divno je vidjeti kako sad odlaziš
s tobom je sve prokleto
Sad idi, briga me, ne kuni oči te
jer one nikada nisu te varale
Bog zna da nisam ja ni kurva ni svetica
al' priznam, kriva sam što sam te voljela
Makni s lica taj svoj osmijeh
on me bolno podsjeća
da su samo budale vjerne
i završavaju ko ja
I ne spominji mi prošlost
ni što je bilo do sad
nakon svega oprost tražiš
ko sebični gad
Gdje dišeš ti
Svaki put kad odeš, ja znam
da te ljubav meni vraća
da pod istim suncem dišemo
Nikad nisi ti daleko
na prstima kroz mrak
u moje snove tiho svratiš
da te osjećam
Ostani u srcu mom
gdje dišeš ti, i moj je dom
sad zagrli me čvrsto
jer otjerati to će zlo
Ostani u srcu mom
gdje dišeš ti, i moj je dom
jer koliko te volim
to samo nebo zna
Neko gore život kroji
hvala Bogu što postoji
divan čovjek kao što si ti
Samoće, tuge se ne bojim
čuva tvoj me zagrljaj
u dobru, zlu se duše spoje
da sretan bude kraj
Zašto me gledaš
Zašto me gledaš
ravno u oči i lažeš
zašto mi lažeš u lice
kad znaš da sve znam
S vremena na vrijeme
pitaš me, kako si
s vremena na vrijeme
i u tom me poljubiš
A ja sam još tu
zar ne vidiš
a ja sam još tu
zašto ne odlaziš...
Kraljica
Milo moje, stvari stoje
da među nama gotovo je
ništa nije kao prije
jer tuga vodu ne pije
I što mi znače tvoje riječi
da me nitko tako neće voljeti
meni osmijeh dušu liječi
a na ljubav ja ću čekati
Bez tebe ja sam kraljica
svoje sudbine gospodarica
bez tebe, dušo, živim dobro, znaj
neću više u tvoj zagrljaj, u tvoj zagrljaj
Ono malo što si dao
neka tebi ostane
a sve moje nestalo je
poslije duge godine
I što mi znače tvoje riječi
da samoća ubija
meni osmijeh dušu liječi
bit ću svoja il' ničija
Imam sve al' tebe ne
Hladna sam ponekad
divlja i bez razloga
jesen kišu doziva a tebe ja
Iz daleka volim te
kad si blizu bojim se
i nisam uvijek sigurna u nas
Imam sve al' tebe ne
što su riječi
kad nisi kraj mene
Hladna sam ponekad
divlja i bez razloga
jesen kišu doziva a tebe ja
Sjećam se proljeća
kad sam te poljubila
i nisam bila sigurna u nas
I kad si sad tu blizu
ti gledaš u daljinu
ja ne znam put što vodi do tebe
::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::.
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
Život stati neće
Šta su meni ove rane
jedna više, jedna manje
šta je to, još jedan ožiljak
kada riječ u grlu stane
sve su niti pokidane
čovjek mora biti jak
Sada dijeli se jedna ljubav
jedno srce, jedan svijet
Život stati neće ako izgubim te ja
šta je tuga, drugo lice sreće
bit će bolje od ponedjeljka
život stati neće ako izgubim te ja
neka rijeka prijatelja teče
bit će bolje od ponedjeljka
Šta su meni ove rane
jedna više, jedna manja
šta je to, još jedan ožiljak
sve su priče ispričane
i ruke su odvezane
svojim putam ide svak...
Kap po kap
Jednom kad sretneš me
to neću biti ja
već samo uspomene
mrve sjećanja
Samo prazna bol, sad je ostala
prazna bol kajanja
i šta radiš ti, nije važno mi
jer kiša jesenja, podsjeća
Kap po kap, kiša sprema se
samo da znaš, nisam lud
da mislim na tebe
kap po kap, opet padat će
te duge kiše jesenje
Jednom kad dani ovi
fino posive
ne zovi mene ti
i ne traži me
Hladno srce meni dala si
hladno srce, ostani
i s kim sada si, nije važno mi
jer kiša jesenja, podsjeća
Ni da mora nestane
Rekli su mi i ne znam šta bi sad prije
da odem il' je razbijem
najprije nju pa onog kraj nje
bisan ka' pas i nema takve ekipe
šta je noćas za mene
ostat ću sam, bolje za sve
U prvi kafić se otrujem
u drugi uđem i glasno opsujem
sve žene njenoga imena
i neke idu do vraga
Nisam više tvoj nek izgori sve
niti da se zemlja sad otvori
ni da mora nestane
nisam više tvoj
tamam da si zadnje
biće na svijetu što mi ostaje
Biram tvoj broj, kao uvijek kad poželim
samo da ti čujem glas
ne javljaš se, izlazim van
k'o uvijek uđem bez kucanja
na stolu ugledam kratka poruka
ogromna slova mog imena
i neka idem bez traga
Nisi više moj nek izgori sve
niti da se zemlja sad otvori
ni da mora nestane
nisi više moj
tamam da si zadnje
biće na svijetu što mi ostaje
Ko teret na svoju dušu
stavljam bezbroj pitanja
možda je bilo do mene
ma neka ide do vraga...
Niti kunem, niti molim
Uzeo si dobar komad
mog života ti
uzeo si sve od mene
kazi što još možeš mi
Ustajem kad drugi legnu
da se odmore
moje misli same tebi idu
da te odbrane
Niti kunem, niti molim
niti sudim ja
dovoljno mi što te volim
kazna mi je najveća
Niti plačem, niti pjevam
niti tužim ja
dovoljno mi što te volim
kazna mi je najveća
A kad vojske poljubaca
srce pregaze
nakon ljubavi i povjerenja
zašto nemir ostane
Ustajem kad drugi legnu
da se odmore
moje misli same
tebi idu da te odbrane...
Hladnija od leda
Ne prilazi mi jer sve znam
s kim si bio, kada i gdje
ja nikada ne opraštam
kada me tako prevare
Mrtva sam hladna na tvoje riječi
jer djela rekla su sve
pokupi ono svoje oprosti mi
i više ne vraćaj se
Hladnija od leda bit ću noćas
da tebi ispred nosa
ja s drugim se ljubim
hladnija od leda, naučit ću te noćas
ljubav kako se lako gubi
hladnija od leda idem dalje
samoća sivog jutra sad neka te budi
Ne prilazi mi jer sve znam
cure ko ja to osjete
ne moli da ti oprostim
na licu su boje osvete...
Divno je biti nekome nešto
Mogli bi smo ugasiti svjetlo
I bit' svoji
kad nas to već mami.
Ti si odmor na dugom putu,
vjetar što me goni,
na lutanja,
vjetar što me goni.
I možda nikad nisam htio
Ovako kao noćas,
da ti poželim,
najljepšu, laku noć.
Divno je biti, nekome nešto
Divno je biti, tebi sve
Ljubomorno čuvam
Ove nježne sate
Da me uvijek prate
dok nisam tu ..
Sve dok te držim
čvrsto za ruku,
nikog na svijetu,
ja se ne bojim.
Ti si odmor na dugom putu,
vjetar što me goni,
na lutanja, vjetar što me goni.
I možda nikad nisam htio
Ovako kao noćas,
da ti poželim,
najljepšu, laku noć.
Kasno je za nas
Zašto da ti vjerujem sad
da si bolji nego prije
da me voliš više nego ikad
zašto da ti vjerujem ja
kad te moja suza nije boljela
Zašto da ti pružim novu šansu
sad htio bi romansu a zgasio si ljubav
zašto da ti pričam o sebi
kad ja sam svoju djecu
htjela nazvat' po tebi
Jer vuk dlaku mjenja
ali nikad ćud i ne pravi se lud
mi predobro se znamo
i ja ne vjerujem u tvoj dobar glas
ne trudi se više, kasno je za nas
Nije ponos, a nije ni strah
ono što mi daje snagu
ono što nas razdvaja
samo jedna mala spoznaja
da ti si od sad ti, a ja cu biti ja
Mač
Dobro me znaš, i kad zaplačem ja
to nisu suze za oproštaj
jer kada si tu
ja hodam kao u snu
a moja soba naš je maleni raj
Sa tobom su suze slađe
nego sa drugim smijeh
a sva moja savjest spava
jer ti si najveći grijeh, moj grijeh
Da li znaš da je bol
kao mač u meni
samo ti imaš moć me oživjeti
da li znaš da je ključ
u tvojim rukama
lagano umirem, bacaš me na koljena
Počinje dan, ja već unaprijed znam
nema promjene u rasporedu
ja sam ti second best
ja sam ta loša vijest
s kojom ne možeš pobjediti nju
::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::
:::::::::::::::::::::::::::::::::
::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::..
:::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::::
...
ej
...
dragi moji...
ovaj blog od sada je
ne samo moj...
nego i od mog dragog Josipa...
...eh...
...to je ljubav mog života...
znam...sigurna sam...
evo ukratko naše priče...
bilo je to ljeto...maturalac u
Španjolskoj...točnije Lloret de Mar...
...upoznali smo se...na
prvi pogled zaljubili...a i ljubav je bila u zraku...
...tamo smo proveli naše male i slatke trenutke
njegov upad preko balkona: "Imaš cuge?"...
i moj: "Pridrži mi jastuk."
(iako su mi ruke bile prazne)...i naše
razne zgode provede tamo...
...proveli smo još puno
lijepih trenutaka zajedno, provodili noći i dočekivali jutra
zajedno, gledali zvijezde, sanjali i planirali, išli na more i planinarenje...
...i još puno toga...
sada samo u vezi godinu i 5 mjeseci...volim ga i on voli mene...
...sada djelimo sve...i ovaj blog...
...a ja...znam da je on onaj kojeg sam uvijek sanjala i
čekala...sada znam da je on ljubav mog života i da
je on taj s kojim želim provesti život i posvetiti mu
cijeli svoj život...sigurna sam u to...i sretna sam
što je on uz mene i što me voli...što me cijeni i
poštuje, što me razumije i tješi kada mi je teško...i
što s njim mogu sve dijeliti...
...jedva čekam dan da odem u Zagreb i da krenemo sa zajedničkim
životom...
...toliko od mene za sada...
...i veliki pozdrav svima vama koji dolazite
na NAŠ blog...kommajte nam...
i zapamtite:
VOLITE, JER SAMO HRABRI VOLE,
A KUKAVICE ČEKAJU DA BUDU VOLJENE...
i LJUBAV NE TRAŽI LJEPOTU, VEĆ SRCE I DUŠU...
...čitamo seee... :))
... cmokich...
haaaalooooo...
bio bi red da se i ja javim
u ovoj godini...
...novu sam dočekala sa
Josipom u Zagrebui bilo je super...kao u snu...
zapravo ni u snu ne bi
bilo tako prekrasno kao što je
bilo u stvarnosti...
...predivno sam ušla u
novu godinu...
...i bilo bi još bolje da
sam mogla hodati poslje
nove jer sam istegnula mišić....
al oke...prošlo je...
i da anonimne komentare prihvaćati NEĆU...
jer ta osoba koja ih ostavlja 100% nije tu
s nekim dobrim razlogom...tako da se na to
NE OBAZIREM...
a vi...dragi moji i dalje komajte i
čitamo se... :)
...poz svima,
a pogotovo mom Josipu...
(ah...volim ga...eto svi znajte da
ga VOOOOLIM...)
...kad smo išli kući Josip i ja iz Zagreba... :)
...kissach...
………...(Ż`O´Ż)
…………*./ | .*
…………..*k*.
………, • '*e* ' • ,
……. '*• kkk•*'
….. ' *, • 'k ' • ,* '
….' * • k*e*k• * '
… * , • Merry' • , * '
…* ' •kk*e*kk • ' * '
' * ' • Christmas . • ' * '
... dragi moji
došla sam iz bolnice...
(juuuuupi....)
...za sada je sve u redu...
kao...moram se 2 tjedna čuvati...
...a ja brbljam i dalje...glas mi je sada...
...super...tooo...
...SVIMA ŽELIM OD SVEGA
SRCA.... (nemojte se udebljati...)hehe
...Nadam se da ćemo se čuti do Nove godine...
......eeee gdje ćete za Novu?????
..ja idem najvj.sa dragim u Zagreb...
°°°°°°
°°°°
...VELIKI PAHULJASTI POOZZZ SVIMA...
****************
*************
**********
*****
*
... čitamo se...
°°
°°°°°°KISSACH°°°°°°
*
**
****
*****
*********
*************
<
...ah...
da...na redu je još
jedan post...
možda malo tužniji nego ostali...
hm...
da...život mi je promjenio...
u najtužniju sliku...
zašto...
moram na operaciju 12.12....
...imam tumor na glasnicama...
i ne znam šta da kažem...
...samo želim se probuditi i
čuti: Sve je u redu.
...ne predajem se...
...eto...toliko od
mene za sada...
možda vam se javim
kad izađem iz bolnice...
...sad baš i nisam nešto raspoložena
za pisanje...
...samo veeliki pozdrav svima...
(do sljedećeg pisanja)
i hvala što posjećujete moj blog...
...pusa svima
i mom dragom... :)
bye bye... čitamo se...
<
<
<
>~°°~°°~°°~°°~°°~
pozz...
svima...
evo mene opet...
tnx svimaa što se za
rođendan moga posta
bili ovdje... :)
...kod mene baš i nema
ništa specijalno novo...
i dalje radim na Vinkovačkoj TV,
tek u 3. mjesecu idem
u Zagreb na policijsku akademiju...
..prošli tjedan sam bila
kod dragog u Zagrebu i takoo...
kao i uvijek s njim mi je
super...ma predivno...
...i kirbaj je u utorak...
trsh...
(idemo na autićeee) hehee
i eto...toliko od mene...
..spava mi se...
eee
i da....
mjenjala bi dizajn...
pa ako imate prijedlog
kakav bi trebao biti...
recite...
veeeliki pozdrav svima....
~~~ čitamo se ~~~
~°°~°°~°° K_I_S_A_C_H>°°~°°~°°~
hej...
ljudi danas party...
...al na mom blogu...
pitate se zašto...???...
danas moj blog slavi
1. ROĐENDAN...!!!!!
..jeeeeeee.... :)
(kao da je meni)
he heee....
...eee bila sam jučer u Cerni sa
dragim provodila cijelu noć...
i bilo je predobro...
i eto...
želim mom blogu
<
>...i pozdrav svima...
...svi ste pozvani na party...
slavim cijeli tjedan...
>...čitamo se i daljeeeee...
i želim što više kommova...
i da s godinama bude što više...
i postova....
Maya
.....................................KISSACH.............................
...dragi moji...
ah...evo me...
...a sada slijedi i treći...
odnosno posljednji danmog planinarenja...
...uživajte u još jednoj priči...
Treći dan
...dan kao i jučer...jednako hladan ali malo bolje vidljiv...prognoza nam baš i nije bajna...
(za sve je kriv radio i vijesti koje nemaju vremensku prognozu...trš...)...ovo nam je posljednji dan ovdje i ništa od izleta...što je
značilo da spremamo stvari i idemo kući...
...oprostili smo se od planine, jezera, kućice...pa i psića koji je nakon onog sendviča od dva dana i dalje stajao ispred vrata...
zaputili smo se u aute i polako krenuli u nizine...(ali sad smo bez većih stajanja sišli sa
planine)...put kroz BiH prošao je brzo osim kratkih zaustavljanja na kavicu i ćevape u Kamenu kuću...ili pogrešnog skretanja u Šamac i riječi nekog "čike na štakama" : "Ti k'o da si iz Japana, a ne iz Županje, granica je tamo i tamo pa lijevo."...(ti Bosanci pokušavaju biti komični ali im baš i ne ide)...
i eto nas nakon oko 4 sata (a i više) na našem teritoriju (kantonu- ha haa), u Cerni...stigli smo kući sa osmijehom na licu te sa puno dojmova, ali i umora....
.. i sada...dok sjedim i ovo pišem mislim da je Vranica nešto prekrasno u svijetu prirode, to jezero koje je skriveno od svih, visoko u planini, očaravajuće je...
Tamo nema struje, telefona...
niti ikakve veze sa ostalim svijetom...u tom malenom svijetu svatko može svoju dušu i tijelo odmoriti od svakodnevnih problema, svatko može pronaći ono izgubljeno i sebi što smo zaboravili gdje je...
ovakva mjesta su savršena za sve to, pa čak i kada smo u krizi, kada proživljavamo ili smo proživjeli velike promjene u životu ili
kada nam treba vremena za izgradnju svoje energije, pa čak i osjećaja......jer priroda je dio nas i ona nas razumije...
...i zahvaljujem svima koju su tamo bili sa mnom...i provodili vrijeme sa mnom...jer zaista super mi je bilo u dobrom i veselom društvu sa
teta Vesnom, čika Žarkom, Martinovskim, teta Ivankom,
Pištom, generalom, Miciom, Markom, teta Slavicom, foto Stjepanom , Domom i naravno Josipom...
"U jednom trenutku našeg života,
sva tko od nas treba vrijeme da bude odvojen od ostatka svijeta..."
...i to je bilo to...veliki pozdrav do
sljedećeg planinarenja...font>
i veeeeeeeeliki CMOOOKICH ... ...
...a sada slije...
i ovo vam je to naše malo mjesto... :)
<
...šumica kada nam je pao snijeg... :'(
<
...i Josip i ja...prije nego što smo se
zaputili kući... (jedva se vidimo) ... :)
<
>...do sljedećeg posta BYE BYE...
...čitamo se...
haaloooo...
...dragi moji...
i nakon prvog dijela...
slijedi i drugi...odnosno...moj drugi dan...
...na Vranici...na planinarenju...
....Drugi dan....
Budim se...i gledajući kroz prozor imam šta vidjeti...maglu...od koje se skoro ništa i ne vidi...
al to nam nije stalo na put da odemo i proštemo opet oko jezera i malo višlje...tako je i bilo...
ko medvjedići smo se toplo obukli i krenuli skliskim stazama
...sitan snijeg je padao a mi smo koračali putem i promatrali prirodu koja je bila prekrivena snijegom...
još uvijek sve je bilo lijepo...kada smo se malo više popeli...vjetar je još jače zapuhao, a mi smo se lagano
počeli vraćati u kućicu...samo su Mici i general otišli dalje...
...tako je dobro bilo doći i ugrijati se uz šalicu toplog zelenog čaj...ali i uz koju čašicu nečeg žestokoga...
vani je bilo jako hladno tako da nismo više izlazili van...osim Dome i Marka koji su uvijek
nešto sebi našli za zabavu, bez obzira bili vani ili unutra...
...
...i ovaj dan je prošao...dok neki sjede zamišljeni,
neki slušaju poznate stare zvuke na radiju i pogađaju pjesme...Josip i ja jedemo tunjevinu...(gladne godine)...
...mi mlađi odlazimo na spavanje dok se veseloj ekipi za stolom ne spava, oni uvijek imaju svakakve teme
za razgovor, a i za smijeh do suza...
... ... nastavak slijedi ... ...
...evo i kraj drugog dijela...za koji dan objavljujem i treći...
zadnji dio...
>....pozdrav i veeelika pusa...svima...
...i sad slikice...
<
...to me Kumba slikao...a joooj...
<
....ovo sam ja...u magli....
<
...moj Josip...isto u magli...
<
...ovo smo moj darling i ja slikali...
dok smo šetali...
... ... K I S S A C H ... ... svima... .... čitamo se...
...Vranica...
...pozz svima...
ovaj post će biti malo duži nego ostali...
jer donosim vam moj mali dnevnik i moja
zbivanja koja su se događala tri dana...
...uživajte...
pusaaa....
pa krenimo...ali sa prvim danom...
...
... ...planinarenje na Vranicu.... ...
Prvi dan
idemo...pali, kreni, gas i put pod noge... U 5,00 sati neustrašiva ekipa HPD iz Cerne krenula je na trodnevni izlet na Vranicu...njih 12 i ja...iako je za mene ovo prvo i novo iskustvo jako sam se svemu veselila iako nisam znala što me očekuje...
...putovanje uopće nije bilo naporno, čak nas ni na granici nisu zafrkavali...
to je super...pa kako i ne bi kad je ekipa u auto je bila sjajna...(Josipovi mama i tata, Domo, Josip i ja... :) ... )...jutro je odavno svanulo a mi brojimo džamije dok se polako približavamo našem odredištu, ali prije svega....kavica...(kako oni kažu kafica)
u malenom kafiću Grazia koji se nalazi u isto tako malenom gradiću po imenu Fojnica...i tamo dok čekamo gazda Slađu da nam svečano uruči ključeve, dolazi nam konobar Niđo da nas posluži...dok svi naručuju kavu, Josip čaj, a ja ledeni čaj na koji je on pitao: "On naranče, jel'?..(ajme,pa takav ni ne postoji..???..), onako u bunilu sam rekla da, i na koncu svega dobila sam u čaši od 2dcl sok od jabuke...i nakon par minuta dolazi Slađo koji nam je (odnosno Josipovom tati) "spretno" nacrtao kartu kako doći do našeg cilja, te nam rekao kako tamo neki komšija Fikro ima meda i sličnoga...i tako dok smo mi popili što smo imali...krenuli smo...
...kamenim i drndavim putem penjali smo se autima...kako je karta bila "spretno" nacrtana i objašnjena morali smo nekoliko puta stati i pitati ljude znaju li gdje je Slađina kuća, oni su nam rekli: "Ma ja, samo lijevo..." (iako nama to nije bilo jasno jer je rečeno da ne idemo lijevo...al' dobro...)
I tako pratili smo put za Prokoško jezero koji nas je vodio nigdje drugdje nego - lijevo... Unatoč hladnoći, svi smo jedva čekali da stignemo...i tako put pod noge i ajmo... nakon sat vremena (a možda malo i više) vožnje ugledali smo...kućice...a sve su iste samo sad treba naći Slađinu...i našli smo je...ah...napokon...stigli smo na Vranicu...kućica mala i drvena iznad Prokoškog jezera (koje je zaista ljepota ove planine i nalazi se na nadmorskoj visini od 1636 m) čekala je samo nas...prvo smo potražili Fikru...ali od umora i napornog putovanja čika Žarko je zaboravio ime toga "stručnjaka " za med i upitao nekog tamo "komšiju": "Jeste li vi onaj sa S....?, odgovor je bio: "Ne ja sam...( ne znam ni ja kak se zove), a otac mi je Mujo!"...taj komišija ili od starosti ne čuje dobro ili se igra pokvarenog telefona...ali ok...malo smijeha svima je dobro došlo...smjestili smo se, dobro najeli i krenuli polako u obilazak i istraživanje našeg novog malog raja...dan nam je bio i bolji nego što smo očekivali...
...bilo je hladno, ali osim onih krava i ovaca na pašnjacima i sunce nam je zaželjelo dobrodošlicu...
ah...to mjesto je zaista mali raj, jer Vranica je lijepa planina koju krase pašnjaci i potoci, visoka je čak 2110 m...
...šetajući Josip i ja divili smo se prekrasnoj prirodi i potočićima
koji su bili svuda oko nas...(čak smo otkrili i izvor...wow...)...zatim smo se pridružili ostatku ekipe i krenuli u obilazak oko jezera i dalje...
...ubrzo je pala noć i svi smo se skupili da naravno jedemo...nakon smijeha, malo priče i napornog dana uputili smo se na spavanje...
( ovo je pisalo na jednom kamenu uz mali potočić: "Sjedim i slušam potoka žubor, i mjesečev blues u srcu planine").
...(nastavak slijedi)...
.......
....za koji dan očekujte i drugi nastavak moje male avanture...
....nakon koje slijedi i treći dan....
.....i naravno slikee.....
--------i NARAVNO VELIKI POZDRAV SVIMA---------
....::::::::::::::: C M O K I C H :::::::::::........
.....ja....
....pogled na planinu....
....naša kućica....
...i potočić...
kombinacija...
ah...sve je to super...
samo što je meni
moja haljina postala velika...
....ha ha ha...šalim se...
...eee...
pozdrav svima......sjetila se i ja napisati
novi post...
...nakon dosta dugo...
...al ok...sad sam tu..
i ne mičem se sa stolice
dok ne napišem post...
...ah...napokon su završile i
ove Vinkovačke jeseni...
a ja sam odtadila svoj
zadnji nastup...unatoč predhladi...
...ove kiše su me "sredile"...
kišem, kašljem....i sve ostalo...
...više ni čaj ne mogu piti koliko mi
se zgadio...al proći će i to...
... ... i da... u petak PUTUJEM...
...i to na planinarenje u Bosnu
na Vranicu...ta se planina nalazi
između rijeka Vrbasa i Bosne...a visoka
je samo 2110 m...ah ali ak budem padala
imat će me tko podignuti...jer...
idem s Josipom i njegovima...
wow..ma bit će to vikend iz snova...
ajme...bit će ludnica...kad dođem
sve vam kažem...šta..kako..i sve...
kaže mama da sam već otišla
u Cernu...kako i ne bi kad sam tamo
STALNOOO...
...eto...kod mene je sve kao i
prije...tj sad je sve još puno bolje...
...Uživam...
...samo sam malo tužna zbog dvije stvari:
... - Josip u Zagreb ide 27., a ja tek 15...
...al ok...mi sve možemo izdržati...
...- a drugo...opraštam se sa R. Mladih...
...,,, jer idem i ja u Zg...ali kako kaže Arnie u
Terminator " I WILL BE BACK...! "...
.... .... ....BIG POZDRAV SVIMA.... ... ...
držite mi fige da se negdje ne "spucam" i razbijem...
...pa da me moraju nositi dolje...
... ... vidimo se...sad žurim na emisiju... ...
Volim vas SVEE... I
... .... ... ... ... ... ... KISSACH- ... ... ... .... .... .... ... ..
i par slika...ovak malo...bzvz...
<
moji klinci prije nastupa...(al samo mali dio)...
Ja...nakon teškog dana hodanja...(moš' mislit)
<
...OGLEDALCE...ogledalce...prije emisije...
...pod emisijom...he he he...
